Inkontinecija mokraće

Šta je inkontinencija mokraće i kako nastaje?

Inkontinencija je nemogućnost kontrolisanja mokrenja, odnosno zadržavanja mokraće. Najčešće se javlja kod starijih osoba, ali i mlađi ljudi mogu oboleti. Često se iza ove bolesti kriju neki drugi poremećaji. Odgovarajućim lečenjem, inkontinencija se može izlečiti ili se mogu ublažiti njeni simptomi u 70% slučajeva.

Ako se ne leči, inkontinecija može izazvati infekcije mokraćne bešike i mokraćnih puteva, a pri dodiru sa kožom, mokraća može izazvati osip ili druge kožne bolesti.  Ako se inkontinencija ne može izlečiti, upotrebom higijenskih uložaka i pelena se mogu sprečiti kožna oboljenja.

Inkontinencija se češće javlja kod žena nego kod muškaraca, jer mišići karlice kod žena slabe sa godinama ili posle porođaja, pa je otežano zadržavanje mokraće.

Simptomi inkontinencije

  • nekontrolisano mokrenje
  • neželjeno mokrenje pri naporu, kašljanju, smehu, kijanju ili pri nekoj drugoj fizičkoj aktivnosti

Kada se obratiti lekaru?

  • ako nekontrolisano mokrite nakon infekcije mokraćne bešike. Iznenadan gubitak kontrole nad mokrenjem može biti posledica neurološkog poremećaja.
  • ako sami ne uspete da rešte problem nekontrolisanog mokrenja.

Uzroci inkontinencije

Na normalno funkcionisanje mokrenja utiče ceo mokraćni sistem, bubrezi, mokraćni putevi, mokraćna bešika i karlični mišići, ali i centralni nervni sistem. Kada se napuni, bešika šalje signal nervima koji se nalaze u kičmenoj moždini, i tada počinje refleks pražnjenja, odnosno stezanje mišića bešike koji teraju mokraću u mokraćovod, a odatle iz organizma. Svaki poremećaj ovog procesa može izazvati nekontrolisano mokrenje.

Postoji više vrsta urinarne inkontinencije.

Stresna inkontinencija se javlja pri kijanju, kašljanju, smejanju, vežbanju, usled pojačanog pritiska na bešiku čiji su mišići oslabljeni. Kod imperativne ili refleksne inkontinecije mišići bešike se stežu odmah kada se ona napuni i pacijent ne može savladati nagon za mokrenjem. Ovaj oblik inkontinencije se često javlja kod zdravih ljudi, ali se može pojaviti i kod onih koji imaju neku bolest centralnog nervnog sistema kao što je Alchajmerova bolest, Parkinsonova bolest i multipla skleroza. U ovom slčučaju ispuštanje mokraće je obilno jer se bešika prazni.

Do neuropatske inkontinencije dolazi kada pacijent izgubi osećaj koji ukazuje na potrebu za pražnjenjem bešike. Bešika se ne prazni do kraja, ostaje delimično puna, a višak mokraće curi u manjim količinama. Ovaj oblik inkontinencije može biti posledica dijabetesa, ili kod muškaraca, uvećane prostate koja blokira normalan odvod mokraće. Kod žena je posledica tumora mišića materice (fibroidni) ili jajnika.

Uzrok nastanka neuropatske inkontinencije može biti i upotreba nekih lekova ili neuroloških poremećaja koji utiču na rad bešike.

Hirurške intervencije na mokraćnim organima ili u njihovoj blizini mogu izazvati oštećenja koja dovode do inkontinencije mokraće. Pomeranje diskova između pršljenova takođe može izazvati neželjeno mokrenje pritiskom na nerve koji šalju signale u bešiku i iz nje.

Trudnoća i porođaj dovode do istezanja mišića koji kontrolišu mokrenje, pa se inkontinencija može javiti i posle porođaja. Što je više porođaja žena imala, veća je mogućnost pojave inkontinencije prilikom vežbanja. Nakon menopauze pad nivoa hormona estrogena dovodi do istanjivanja tkiva mokraćnog sistema, a time i karličnog dna, pa se kao posledica javlja inkontinencija.

Kao još jedan od uzroka inkontinencije se navodi i upotreba nekih lekova poput sredstava za mokrenje, antidepresiva i antihistaminika. Posavetujte se sa lekarom o promeni tih lekova.

Lečenje inkontinencije lekovitim biljem

Chamomilla čaj protiv urinarnih problema Uromil pomaže u otklanjanju inkontinencije.

Čaj protiv urinarnih infekcija – Uromil

Lečenje inkontinencije

Inkontinencija se u većini slučajeva može izlečiti ili ublažiti, bilo konvencionalnom medicinom ili alternativnim načinima lečenja. Pre nego što se obratite lekaru možete pokušati sa Kegelovim vežbama i biofeedback-om. Ukoliko ne dođe do izlečenja ili se stanje pogorša, obratite se lekaru.

Akupunktura

Stručnjaci iz ove oblasti smatraju da je inkontinencija mokraće posledica nedostatka chija u bubrezima i slezini. Da bi se vratila ravnoteža mogu se stimulisati određene tačke koje su povezane sa tim organima i njihovim kanalima.

Biofeedback

Tehnike biofeedbacka su uspešne u izlečenju u 25% slučajeva inkontinencije, dok u 30-50% slučajeva dovode do poboljšanja. Lečenje se vrši uvođenjem katetera u bešiku i njeno postepeno punjenje tečnošću, dok pacijent istovremeno koristi tehnike biofeedbacka da savlada nagon za mokrenjem.

Kiropraktika

Manipulacija kostiju i zglobova oko karlice može pomoći u jačanju mišića mokraćnog sistema i tako poboljšati rad bešike. Osteopata vam takođe može pomoći na sličan način. 

Homeopatija

Postoje razne vrste preparata koje vam homeopata može preopručiti u zavisnosti od uzroka koji izaziva bolest. Najčešći su:

Kod stresne inkontinencije, naročito kod starijih ljudi, pomaže Causticum koji vraća elastičnost ostarelom tkivu. U slučaju stresne, ali i imperativne inkontinencije, preporučuje se Pulsatilla koja ublažava nadraženost zidova mokraćnih puteva i pospešuje njihov pravilan rad. Ovo se naročito preporučuje osobama koje imaju problem kada se nagnu napred, a zatim vraćaju u uspravan položaj. Pre upotrebe ovih preparata se posavetujte sa stručnjakom.

Ishrana

Održavajte normalnu telesnu težinu, jer višak kilograma pojačava pritisak na mišiće bešike i slabi ih. Izbegavajte pojavu zatvora unošenjem hrane koja sadrži više vlakana, jer naprezanje koje prati zatvor slabi mišiće bešike. Jedite više žitarica, voća i povrća. Izbegavajte alkohol, kofein, šećer, začinjenu hranu i kiselo voće i sokove jer oni nadražuju bešiku pa mogu dovesti do neželjenog mokrenja.

Konvencionalna medicina

Mnogi lekari svojim pacijentima preporučuju da prvo pokušaju sa alternativnim načinima lečenja, a najčešće su to dve metode jačanja mišića, Kegelove vežbe i biofeedback.

Još jedna tehnika koja može biti od pomoći je metoda kontrolisanog mokrenja. U toku jedne sedmice treba beležiti podatke o količini tečnosti koju pijete i koliko često i obilno mokrite. Nakon toga ćete početi da mokrite u pravilnim razmacima od 30-60 minuta. Zatim, nekoliko nedelja kasnije, postepeno ćete produžiti vreme između mokrenja.

Ako vam bude potrebna terapija lekovima, izbor leka će zavisiti od uzroka inkontinencije. Ako postoji infekcija, u terapiju se uključuju antibiotici. Ako ste u menopauzi, u lečenje se može uvesti hormonska terapija koja povećava nivo estrogena (iako rezultati ovakvog lečenja nisu potvrđeni). Stresna inkontinencija se može lečiti pseudoefedrinom, efedrinom ili fenilpropanolaminom. To su lekovi koji jačaju sfinkter, odnosno kružni mišić koji okružuje mokraćovod i pomaže pri kontroli mokrenja. Kod imeperativne inkontinencije lekar može prepisati propantelinski bromid ili oksibutininski hlorid. To su lekovi koji ublažavaju neželjeno stezanje mišića bešike i pospešuju rad mišića koji učestvuju u procesu izbacivanja mokraće iz organizma. Ženama koje imaju problema sa stresnom inkontinencijom, lekar može preporučiti posebno pomagalo koje se zove materični prsten ili pesar. On se uvodi u vaginu da bi se ojačali karlični mišići.

Za lečenje stresne inkontinencije kod žena počela se primenjivati nova metoda pri kojoj se koriste mali vaginalni tegovi u obliku čunjića. Oni deluju na isti način kao i bučice za vežbanje ostalih mišića. Najmanji teg uvedite u vaginu, sa vrhom okrenutin nadole, a zatim stegnite mišiće nekoliko minuta kako teg ne bi ispao. Kada budete mogli da držite teg u vagini 20-30 minuta, pređite na teži. Postepeno povećavajući težinu tegova, nakon nekoliko nedelja bi karlični mišići trebalo da vrate svoju punu snagu. Ako nijedna od ovih metoda ne pomogne, lekar vam može preporučiti hiruršku intervenciju. Ako je inkontinencija posledica slabljenja karličnih mišića posle trudnoće i vaginalnog porođaja, hirurško popravljanje oštećenih mišića i ligamenata ili nameštanje mokraćne bešike može biti dosta uspešno, a naročito u slučajevima stresne inkontinencije. Druga hirurška intervencija je ugrađivanje veštačkog sfinktera. Njegovom ručnom manipulacijom se može uspešno kontrolisati proces mokrenja.

Ako ne uspete da izlečite inkontinenciju, postoje razna pomagala namenjena za ublažavanje neugodnosti koje dolaze sa ovom bolešću. To je na primer rublje sa većom moći upijanja i neutralizacije neprijatnih mirisa ili pomagala koja sakupljaju mokraću i odvode je u skrivenu plastičnu kesu. Lekar će vam dati sve potrebne informacije.

Alternativni načini lečenja inkontinencije

Većina alternativnih načina lečenja se svodi na jačanje karličnih mišića a time i bolju kontrolu nad mokrenjem.

Lečenje kod kuće

  • ne rizikujte da dobijete zatvor, jedite dosta žitarica, voća i povrća
  • svakodnevno primenjujte Kegelove vežbe
  • nastojte da produžite razmake između mokrenja na 3-6 sati
  • nemojte pušiti jer duvan nadražuje bešiku
  • pokušajte sa dvostrukim pražnjenjem, nakon jednog mokrenja sačekajte nekoliko sekundi pa pokušajte ponovo
  • ako ste žena i patite od stresne inkontinencije, pokušajte da prekrstite noge prilikom kijanja i kašljanja. Nova istraživanja pokazuju da je ova metoda delotvorna u sprečavanju neželjenog mokrenja
  • ako nijedna metoda ne pomogne kupite posebna pomagala kao što je rublje sa velikom moći upijanja i zadržavanja neprijatnih mirisa, uloške ili pelene.

Dijagnostika

Kako bi utvrdio uzrok bolesti, lekar će prvo proveriti vašu istoriju bolesti i simptome, a pre svega koliko često i obilno mokrite. Zatim će poslati uzorak mokraće na analizu kako bi se utvrdilo da li postoji infekcija. Lekar će takođe pregledati i debelo crevo, polni organ i stomak da bi isključio tumore ili uvećanu prostatu. Zamoliće vas da kašljete da bi utvrdio da li kašalj izaziva popuštanje mokraće, odnosno da li postoji stresna inkontinencija. Za utvrđivanje neuropatske inkontinencije se uvodi kakteter u bešiku nakon mokrenja kako bi se proverilo da li je bešika skroz ispražnjena.

Ako uobičajene metode lečenja ne dovedu do poboljšanja, lekar će vam preporučiti hiruršku intervenciju i poslati vas kod urologa koji će uraditi dodatne analize. Najčešće se koristi mikciometrija, metoda kojom se bešika napuni ispijanjem tečnosti, a zatim se mokri u poseban uređaj koji beleži jačinu mokrenja. Druga metoda je cistoskopija, koja je pomalo neugodna jer lekar uvodi usku cev u bešiku i debelo crevo kako bi pregledao unutrašnjost bešike I izmerio pritisak mišića.