Čaj od hajdučke trave

310.00 din

Antibiotska svojstva, hemoroidi, krvarenja, glavobolja, zubobolja, zastoj mokraće, kamen u bubregu, upala vena, jako znojenje, slab apetit, upaljena sluzokoža ili koža, dispeptične tegobe.
Neto 50g

Kategorija: Oznake: , ,

Čaj od hajdučke trave (millefolii herba) ima široku primenu. Stolisnik, hajdučica ili hajdučka trava leči mnogo teških rana, jer ima jaka antibiotska svojstva. Ide u sastav preko 50 procenata mešavina što govori o njenoj širokoj primeni. Problemi sa hemoroidima, krvarenjima, glavoboljom, zuboboljom, zastojem mokraće… U slučaju da imate kamen u bubregu, upalu vena, ili se jako znojite. Ako Vam ponestaje apetita, upaljena vam je sluzokoža ili koža, imate dispeptične tegobe, otvorene rane zagađene bakterijama… Stvarno je veliki spisak tegoba koje otklanja ova moćna biljka, pa ako niste jedan od retkih koji mogu da budu alergični slobodno je pijte kada god za to mislite da imate potrebu. Gorkast ukus ne bi trebalo da bude razlog odustajanja od korišćenja svih napred navedenih lekovitih svojstava.

Način pripreme: U ključaloj vodi

Supenu kašiku čaja preliti sa 2 dcl ključale vode, poklopiti i ostaviti da stoji 30 min. pa procediti.
Piti tri puta dnevno pre jela po 2 dcl nezaslađenog čaja.

Hajdučka trava – opis biljke:

Familija: Asteraceae

Narodna imena: hajdučka trava, hajdučica, ajdučica, sporiš, belo ivanjsko cveće, ravanj.

Hajdučka trava je višegodišnja zeljasta biljka, sa plitkim podzemnim, puzećim rizomom. Stabljika je uspravna, nerazgranata, prekrivena vunastim dlakama, visine od 20 do 80 cm. Listovi su dvostruko do trostruko perasto deljeni na linearne režnjiće. Glavice u gustim štitolikim gronjastim cvastima. Središnji cvetovi cvasti su prljavo beli, cevasti, a obodni, jezičasti, obično beli, rede ruži-časti. Plod je ahenija. Cveta od juna do avgusta.

Heliofitna biljka, koja se sreće pored puteva, pruga, na kamenitim mestima, na sušnim do umereno vlažnim livadama, kserofitnim šumama i na suvim mestima, kao korov vinograda i oranica. Živi kako u ekstremno sušnim, tako i u mezofilnim biljnim zajednicama. Razvija se na zemljištima neutralne do slabo kisele reakcije i srednje bogatim hranljivim materijama. Ima umerene potrebe za toplotom. U Vojvodini je rasprostranjena na teritoriji Vršačkih planina na Sremskom lesnom platou, Titelskom bregu, Subotičko-Horgoškoj peščari, na području severoistočne Bačke i to u livadsko-pašnjačkim, stepskim, šumskim i halofitskim zajednicama. Veoma otporna i žilava biljka.

Ekološki indeksi: V-2; K-3; N-3; S-4; T-3.

Hajdučka trava je naš najpoznatiji i najčešće upotrebljavani narodni lek, a koristi je i zvanična medicina. Samo jedna naša farmakopeja (Ph. Jug. II) propisuje drogu Millefolii herba — nadzemni deo biljke u cvetu, koja mora imati najmanje 0,13% etarskog ulja, jer se njen kvalitet još uvek ceni prema količini i sastavu etarskog ulja u njoj. S’ vojvođanskih područja, ova droga sadrži 0,10-39% etarskog ulja. I količina azulenskih materija u etarskom ulju hajdučice je vrlo varijabilna. Droga s’ velikim sadržajem etarskog ulja ne mora imati uvek i visok sadržaj azulena u njemu, a azulenima se pripisuju znatna lekovita vrednost droge. Od terapijskog značaja su i prisutne flavonoidne materije, koje su i danas predmet istraživanja, zatim tanini odgovorni za protivupalno delovanje i glukoalkaloid ahilein, koji ubrzava efekat zgrušavanja krvi i time brzo zaustavlja krvarenje. Posebna pažnja istraživača danas je usmerena i ka proučavanju mikroelemenata ove biljne vrste, kojima se u savremenoj terapiji pridaje sve veća pažnja. Sadržaj hroma, na primer, je od značaja u produkciji insulina. Dokazuju se i aktivnosti antioksidativnih enzima i potvrduje priličan intenzitet lipidne peroksidacije u listovima ove biljne vrste. Najčešća indikaciona područja pri korišćenju hajdučice danas su lečenje jetre, protiv spazma digestivnih i uterinih organa, metroragije, slabe cirkulacije, astme i dr.

Tekst preuzet iz knjige ‘Lekovite biljke Vojvodine’.