Anoreksija

Šta je anoreksija?

Poremećaj jedenja u čijem središtu se nalazi ogroman strah od debljanja naziva se Anorexia nervosa (anoreksija nervoza). Posledica ovog straha je samoizgladnjivanje i veliki gubitak težine, a osim toga, neuhranjenost može izazvati hormonske smetnje, anemiju, nepravilan rad srca, lomljive kosti i mnoge druge probleme.

Ovaj problem se uglavnom javlja između rane adolescencije i rane odrasle dobi, ali može se javiti i kasnije. Oko 90% obolelih su žene. Anoreksija može biti veoma opasna ukoliko se ne leči na vreme. Blagovremeno  lečenje obično sprečava napredovanje bolesti, ali neki slučajevi mogu biti teži i zahtevati hospitalizaciju. Statistika kaže da čak 15% posto obolelih od ove bolesti umire od komplikacija.

Iako je u središtu ove bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Često započinje željom za gubitkomnekoliko kilograma primenom raznih dijeta, ali one samo privremeno ublažavaju psihološke probleme koji se nalaze u pozadini. Ali dijete uskoro postaju nedovoljne, hrana se postupno svodi na najmanju moguću meru, sve dok se hrana skoro potpuno ne ukine. Obolela osoba postaje opsednuta slikom svog tela u ogledalu, sebe doživljava debelom, iako je istina sasvim drugačija. A paradoks je u tome što anoreksičar od pripremanja i konzumiranja hrane pravi obred. Postaje očaran receptima i kuvanjem, ali neće jesti, naročito u prisustvu drugih osoba. Ponekad će prekinuti gladovanje povremenim prejedanjem i čišćenjem, naročito kada pokušava ponovo steći normalne navike jedenja.  Oko polovine anoreksičara u nekom trenutku počinju da pate i od bulimije.

Anoreksičari obično dolaze iz porodica koje imaju visoke standarde u pogledu njihovih dostignuća, često traže savršenstvo, služeći se čak i prisilom, naročito u školi. Poricanje često prati njihovu usredsređenost na mršavljenje, i oni po pravilu nikada neće priznati da nešto nije u redu. Ukoliko neko izrazi zabrinutost oni će reagovati ljutito i odbrambeno.

Simptomi anoreksije:

  • Vidljiv gubitak na težini
  • Strepnja od debljanja, čak i u vidno mršavom stanju
  • Učestalo držanje dijeta i preterano vežbanje kako bi se izgubilo na masi
  • Pogrešna slika o sopstvenom telu
  • Preterana opsesija u brojanju kalorija hrane kao i o sastojcima ponaosob
  • Retke stolice i zatvori
  • Isušena koža žute boje
  • Pojačana dlakavost na licu i telu, a smanjenje dela kose
  • Izostanak menstrualnog ciklusa
  • Smanjenje seksualne želje
  • Hladni ekstremiteti čak i u kućnim uslovima na sobnoj temperaturi
  • Učestala nesanica, izražene promene u nivou energije

Kada se obratiti lekaru kada su deca u pitanju?

  • Ako je dete opsednuto dijetama i ne prestaje se osećati debelim, naročito nakon većeg gubitka kilograma
  • Ako dete hronično koristi laksative, diuretike, emetike ili tablete za mršavljenje
  • Ako dete previše vežba da bi smršalo
  • Ako se previše interesuje za hranu, kalorije i pripremu hrane

Koji su uzroci i kako nastaje anoreksija?

Neka ispitivanja ukazuju na to da geni mogu donekle uzrokovati anoreksiji, ali većina naučnika veruje da su najbitniji psihološki faktori. Anoreksične osobe često imaju nizak nivo samopoštovanja i misle da su nedostojni ljubavi. U adolescenciji ti osećaji mogu biti izraženiji i mogu ih pogoršati seksualne promene, kulturološke poruke koje propagiraju mršavost, ali i pritisci u porodici. Gladovanjem oni pokušavaju da upravljaju svojom životnom situacijom, ne samo menjajući svoj izgled, nego i osporavajući sazrevanje i seksualni razvoj.

Kako se leči anoreksija?

Najvažniji deo u procesu lečenja anoreksije je psihoterapija, redovno medicinsko praćenje i vođenje ishrane. Ali važna je i uska saradnja svih zdravstvenih stručnjaka koji su uključeni u lečenje, i oni moraju imati iskustva u lečenju poremećaja ishrane.

Ako ste roditelj ili prijatelj obolelog od anoreksije morate izbegavati komentare o jelu, težini, izgledu obolelog ili uspehu u školi. Pokažite toj osobi da je cenite zbog drugih kvaliteta i osobina.

Ukoliko ste u društvu osobe koja pati od anoreksije, pokušajte da ne komentarišete hranu, telesnu masu, fizički izgled tela ili ljubavne teme. Anoreksičnoj osobi izuzetno pomažu priče o svakodnevnim temama, prirodi ili sportu.

Lečenje lekovitim biljem

Lečenje biljem se koristi za opuštanje želudačnih mišiča, a za to je najbolja gencijana (Gentiana lutea) ili neko drugo gorko sredstvo za probavu. Čaj se pravi tako što se 1 do 3 kašičice suvog ili svežeg bilja prelije vrelom vodom, odstoji 10-15 minuta, i uzima se po jedna mala šoljica, tri do četiri puta na dan.

Psihosomatsko lečenje

Vežbe koje mogu uticati na opuštanje i smanjenje teskobe su joga, tai či, ples i plivanje. Hipnoterapija takođe može biti delotvorna pri istraživanju emotivnih problema koji se nalaze u pozadini.

Konvencionalna medicina

Kako će se sprovoditi lečenje zavisi od stadijuma u kom se bolest prepozna, ali i od spremnosti pacijenta za saradnju. Hospitalizacija je obično neophodna ako je pacijent izgubio više od 25% svoje uobičajenje telesne težine.

Osnova lečenja je induvidualna psihoterapija da bi se otkrili emocionalni problemi koji se nalaze u pozadini poremećaja. Porodična terapija je vrlo važna ukoliko pacijent živi sa porodicom, a bihevioristička može pomoći u tome da se promene štetne navike. Pored toga, treba postaviti cilj, u smislu dostizanja određene težine, a važna je i edukacija o ishrani i medicinsko praćenje.

Uvode se terapije koje će nadoknaditi cink u organizmu, zatim sredstva za povećanje apetita, antidepresivi, kao i sredstva protiv anksioznosti.

Alternativni načini lečenja

Ovakvi načini lečenja ublažavaju neke simptome anoreksije, a mogu poslužiti i kao dodatak lečenju koje je usmereno na ishranu i emocionalne poremećaje.

Dijagnostički postupci

Nekim analizama, kao što je test odnosa prema jelu ili EAT, mogu se identifikovati potencijalni anoreksičari. Međutim, glavni pokazatelj je mršavljenje bez očiglednog fizičkog razloga sem gladovanja. Krv i mokraću treba detaljno analizirati kako bi se isključili drugi uzroci gubitka težine, ili otkrila neravnoteža hormona i nizak nivo hranljivih sastojaka kao što su kalijum, cink i masne kiseline. Nedostatak cinka je veoma čest kod anoreksičara i on može dovesti do usporavanja rasta i seksualnog razvoja, i tako doprineti i samoj pojavi anoreksije. Veoma je važno i praćenje neravoteže hormona i hranljivih sastojaka jer oni mogu dovesti i do smrti u krajnjem slučaju.