Čaj od maslačka – koren

310.00 din

Čisti organizam od štetnih materija, žutica, kamen u žučnoj kesi, smanjeno izlučivanje mokraće, razni upalni procesi u gastro sistemu, zapaljenje krajnika.
Neto 50g

Koristeći čaj od korena maslačka (Taraxaci radix) očistićete organizam od štetnih materija, jer spada u grupu najjačih antioksidanasa. Jetra, kao laboratorija organizma, ima preko 300 radnih funkcija i zbog toga moramo voditi računa da uvek bude čista, kako bi metabolizam normalno funkcionisao. Žutica, kamen u žučnoj kesi, smanjeno izlučivanje mokraće, razni upalni procesi u gastro sistemu, kao i zapaljenje krajnika mogu se prevazići redovnim pijenjem čaja od korena maslačka. Bogat je kalcijumom i silicijumom, što ga čini odličnim lekom protiv osteoporoze. U nekim knjigama piše da se sok iz lista maslačka može koristiti za skidanje bradavica. Ono što je bitno reći je da svež treba koristiti samo pre cvetanja.

Maslačak je, takođe, odličan i kao salata. Ako vam je ponestalo spanaća, a pijaca se zatvorila, slobodno naberite listove maslačka i spremite ručak bogat raznim materijama koje mogu da nam ponestanu za vreme dugih zimskih meseci. Salata od listova maslačka je često jelo u makrobiotici.

Način pripreme čaja od korena maslačka: U hladnoj vodi
Tri supene kašike čaja potopiti u 6 decilitara hladne vode i ostaviti da odstoji dva sata pa procediti.  Po jednu šolju nezaslađenog čaja piti tri puta dnevno pre jela.

Maslačak – opis biljke:

Familija: Asteraceae

Narodna imena: maslačak, maslačica, mlečac, salatua.

Maslačak je višegodišnja zeljasta biljka, visine od 15 do 40 cm. Iz vretenastog, dobro razvijenog i dubokog korena izbija Iisna rozeta, bez stabljike. Listovi objajasti do usko lancetasti ili linearni, duboko testerasto usečeni ili perasto deljeni. Žuti, jezičasti cvetovi, složeni u glavičastu cvast, smešteni su na vrhu šuplje i dugačke cvetne drške. Cela biljka ima mlečni sok. Cveta od ranog proleća do kasne jeseni.

Maslačak je izuzetno rasprostranjena vrsta koja se sreće u skoro svim biljnim zajednicama (šumskim, livadskim, pašnjačkim, stepskim, ruderalnim, korovskim, halofitskim i močvarnim). Raste najviše na plodnim, humoznim vlaž,nim staništima, naročito na travnjacima, uz puteve na zapuštenim njivama, utrinama, baštama, voCnjacima. Sreće se i na pesku, kao i na vlaznim do umereno suvim, zaslanjenim livadama, a i na većirn nadmorskim visinama. Dobro podnosi temperaturne razlike i naseljava pretežno osunčana mesta. Zastupljena je na celoj teritoriji Vojvodine.

Ekološki indeksi: V-3; K-3; N-4; S-4; T-3.

Svi delovi maslačka su gorkog ukusa i imaju mnogo belog mlečnog soka, koji je najgorči, jer u njemu ima najviše gorkih lekovitih materija. Kao lekovitu biljku, maslačak prvi spominju arapski medicinski pisci Razes i Avicena. Od tada do danas maslačak ima, istina nekada veći nekada manji medicinski značaj, kontinuiranu primenu u terapiji. Od naših farmakopeja samo Ph. Serb. I ga priznaje za oficinalnu biljku, jer propisuje njegov koren (Taraxaci radix). Droga ima složen hemijski sastav. U soku se nalaze heterozidi taraksacin i traksacetin, zatim triterpenski alkoholi (taraksasterol), velika količina inulina (do 40%). Gorak ukus maslačka potiče od triterpenskih laktona. Svakako je za terapiju značajno i prisustvo flavonoida, tanina, sterola, bojenih materija, ugljenih hidrata i minerala (kalijum, natrijum, magnezijum, mangan, sumpor), silicijumove kiseline, kaučuka, smole. Osnovno delovanje maslačka je holagogno, holeretično, diuretično, laksantno i antireumatično. Stimuliše apetit i reguliše metabolizam masti. Velik sadržaj inulina omogučava da se koren maslačka koristi u proizvodnji kafenih dodataka, kao cigura. Sveže lišće mladog maslačka upotrebljava se kao zelena salata, koja se u Vojvodini, nažalost, još uvek retko koristi.

Tekst preuzet iz knjige ‘Lekovite biljke Vojvodine’.